Dobrodošli!
Welcome!

Kada pristupite Mapi, klikom na pin učitava se naziv priče, a putem opcije "pročtaj više" učitavate tačku. Svaki kraj grada ima svoju boju pina.

When you access the Map, clicking on the pin opens the name of the story and by clicking on “read more” will open information on that spot.

Ukoliko želite da preslušavate priče bez korišćenja mapa, pređite na odeljak "TAČKE".

If you want to listen to the stories without going through the Map, go to "SPOTS".

Poslednje postavljena tačka, označena je znakom (NOVO).

The latest spots are marked (NEW).

Za Vaš uređaj postoji android aplikacija Zvučna mapa Beograda. Da li želite da je instalirate?

A Belgrade Sound Map app is available for your mobile device. Install now?

Kad se Čaki otvorio pljeska je bila dinar i po.

Nema šanse da ljudi koji žive ovde ne znaju ko je Čaki. Bilo je u dvorštu...Znači on se otvorio u dvorištu fazon pre.. ima sad preko 20 godina. Pričo sam vam da nismo mogli da naručimo pljeskavice, pult je bio iznad nas pa smo pljeskali rukicama za pljesku onda ti iza donese, razumeš. Pazi, tad kad se Čaki otvorio, plejdža je bila dinar i po. Kapiraš ti si mog'o za pljesku da skupiš ono siću 'de nađeš ono... One parice i to i da ideš na pljedžu. I bukvalno, to je bio ponos Donjeg kraja pošto Gornji ima Lokija jebiga i uvek su svi išli kod Lokija i svi kao Loki najbolja pleljska i kod Lokija doš'o brate i Adrijano nabijem ga na kurac i i i svi kao poznati su jeli kod Lokija, ali kao ipak u Donjem kraju smo mi imali tu... Dolazili su ova starija ekipa dorćolska, razumeš Džej. Ko god da je ovde popularan iz Donjeg kraja. Pa smo jeli ovde. I onda, evo 90-e, onda smor. Došla neka direktorka, koja baš... to je baš bilo ono glupo... Zato što je on bio u školskom dvorištu i kao klinci svi, ja sam bio pretplaćen kod Čakija, stvarno ono, imao sam mesečnu pretplatu, ja samo klop'o jebiga, svi su radili, znaš nije se imalo kinte za kafane i kao ne znam, kućne pomoćnice. Kod Čakija brate na pljesku na bajs i peglaj brate nema šta. E i onda smor kad ga je ova razumeš izbacila pošto, al' ono najjadnije tipa... on prodaje cigare, alkohol deci što ništa nije bila istina. Znaš ono na laž. Svi su znali da je laž i sve... I ovaj izbace Čakija tu. On je mučenik ostao bez lokala i 4, 5 godina nije ga bilo. I veliki come back kad je doš'o sad pre tri godine. Znači znaš koliko je to bilo gotivno jer ono, 'de god u kraju vidiš nekoga sa pljeskom kao: "A?". Al' znaš ono, kao svi ono glavom, kao do jaja kao potvrdno. I sad meni je ono baš mi je drago. Ja ovde stalno jedem. Pošto ono, jebiga, dođeš tu. S posla kad idem obavezno ovde dođem na klopu, nigde ne pada mi napamet. Dolazim ovde, sve lepo, zna me čovek, zna šta volim, znam taj ukus, to me odgajilo. I dolazim i klinci i dalje ista priča - grebu se za kocu, tale se za pljeku, ma isto, isto, isto, ista priča. Baš ono jedna mnogo, mnogo lepa stvar u Donjem kraju je taj Čaki.
  • Ponos Donjeg kraja
  • Roštilj "Čaki", Despota Đurđa 7
  • Luka Kijevčanin
  • Roštilj "Čaki" otvoren je u malom kiosku devedesetih godina u dvorištu Osnovne škole "Braća Baruh". Među lokalcima prepoznatljiv je ne samo po kvalitetu obroka, već i po specifičnoj atmosferi i familijarnom odnosu sa mušterijama. Nekoliko godina, kiosk je bio zatvoren i izmešten iz školskog dvorišta. Danas je "Čaki" opet jedno od omiljenih mesta na koje se svrati posle posla . Iako više nije u kiosku, već u lokalu preko puta iste škole, pod sloganom "ČAK I KAD STE SITI" pažljivo osoblje opet zna omiljene priloge, "koliko pečeno" i to da neke recepte poslovanja i hrane ne treba menjati uprkos svim promenama tokom poslednjih dvadeset godina.