Dobrodošli!
Welcome!

Kada pristupite Mapi, klikom na pin učitava se naziv priče, a putem opcije "pročtaj više" učitavate tačku. Svaki kraj grada ima svoju boju pina.

When you access the Map, clicking on the pin opens the name of the story and by clicking on “read more” will open information on that spot.

Ukoliko želite da preslušavate priče bez korišćenja mapa, pređite na odeljak "TAČKE".

If you want to listen to the stories without going through the Map, go to "SPOTS".

Poslednje postavljena tačka, označena je znakom (NOVO).

The latest spots are marked (NEW).

Za Vaš uređaj postoji android aplikacija Zvučna mapa Beograda. Da li želite da je instalirate?

A Belgrade Sound Map app is available for your mobile device. Install now?

Opuštanje kao u filmovima

Zgrada u kojoj sam ja živeo sve do pre petnaest godina. Ja sam se tu objektivno rodio. Došao sam takoreći, posle rođenja smo se tu uselili. Zašto je ta zgrada interesantna? To je Gundulićev venac broj 22, na uglu Šantićeve ulice i Gundulićevog venca, to je zgrada koja je zaštićena kao kulturni spomenik, jer u njoj su, nije bitno, ali živeli su dvojica ministra Kralja Aleksandra. I onda su oni početkom rata, kada je kralj otišao, otišli u Englesku, u London. Ja sam živeo u toj zgradi. E sad, pošto je to zgrada znači ministara, ona je urađena, mis'im... Recimo stan na prvom spratu on je negde oko 300 kvadrata. I onda kada se posle rata to davalo ljudima, to se delilo. Tako da od tog stana su napravljena tri stana. I onda ja sam, moja porodica je bila u jednom stanu koji nije imao, imao je samo wc. Pošto je to bio salonski stan, to se vidi jedna terasa, tu je bio salon. Čedtrdeset i nešto kvadrata je soba. Ja sam imao sobu četrdeset kvadrata koju sam pregradio, pa smo napravili dve sobe. I onda, iz tog razloga, sam počeo i da treniram sport, i jedino gde bih se kupao lepo, pošto smo već bili veliki, ne u korito, onda odeš u javno kupatilo.
Pa kupatilo je bilo to izuzetno organizovano. To su, aj da kažem ono što se zove tuš kabine. Znači hodnik i kabine , možda s leve i desne strane desetak kabina, sa tušem, toplom vodom. S tim što u okviru kupatila je bio i amam, bio je neki mali bazen, ja nisam voleo tu da idem, ali odlazili su. Jer ono opuštanje, kao kad gledamo u onim filmovima sa dalekog istoka. Tako da, tu su odlazili. Ja nisam. Samo sam koristio tuš kabine. Bilo je izuzetno kažem i održavano i posećeno. Imalo je, ono što se kaže, i svrhu i namenu. I danas ono postoji, samo što ne radi. Ne znam zašto. To isto uslovno rečeno zaštićeno. Da li će ga rušiti ili neće ili će nešto da naprave... Jer jednom su ga bili restauirali, pa je funkcionisalo. A sada ne.
  • Javno kupatilo
  • 22.6.2014.
  • Javno toplo kupatilo „Dunav“, Cara Dušana 45
  • Zoran Vasić
  • Javno kupatilo u Ulici cara Dušana broj 45 ima dugu i zanimljivu prošlost. Nalazi se na temeljima takozvanog Malog amama čija istorija seže barem do početka XVIII veka s obzirom da se spominje 1728. Godine 1739. u opisu se spominje da je zidan od kamena, sa dva halvata (sobe u prizemlju) i jednim ćulhanom (ložionicom). Kao takav dočekao je i odlazak Turaka 1862. nakon čega su ga vodile srpske amamdžije i kafedžije. Tokom proširenja Dušanove ulice 1880. godine jedan deo amama je srušen, ali je on uskoro nastavio rad pa se u „Vođu kroz Beograd“ iz 1895. preporučuje posetiocima kao jedna od stvari koje vredi videti i posetiti. Tu je i reklama iz koje doznajemo da je imao hladno i parno kupatilo i da je otvoren od pet ujutro do osam uveče, naizmenično za muškarce i žene. Današnje pročelje kupatilo i amam su dobili tokom obnove 1901. Konačni izgled koji je pretekao i do našeg vremena kupatilo dobija 1930-ih godina, u doba kada su ga vodili ugledni trgovci Krsmanovići, kada je dograđen plivački bazen dužine 25 metara koji ga je preporučivao još široj publici. Tada se tu pored bazena, tuševa i kadi nalazio i frizerski salon, manikir i pedikir a mogla se dobiti i masaža. Nakon Drugog svetskog rata nestalo je Krsmanovića pa je objekat dobio ime Javno toplo kupatilo „Dunav“. Sa Krsmanovićima nestalo je i (pokušaja) glamuroznosti a ovo, kao i druga kupatila, bilo je institucija od koristi siromašnijem građanstvu koje je ovde moglo ne samo da se kupa već i da opere ili ispegla svoje rublje. Kako su korisnici dolazili u sve manjem broju i bivali iz sve siromašnijih slojeva tako je propadalo i kupatilo. Njegovo stanje pred proglašenje za spomenik kulture 2001. godine najbolje oslikava činjenica da je tu sniman horor film Dejana Zečevića „TT sindrom“ iz 2002. Kupatilo „Dunav“, poslednje u gradu, zatvoreno je 2004. zbog ekonomske neisplativosti. Plan za obnovu iz 2007. kojim bi ono postalo galerijski prostor sa kafeom ostao je mrtvo slovo na papiru.