Dobrodošli!
Welcome!

Kada pristupite Mapi, klikom na pin učitava se naziv priče, a putem opcije "pročtaj više" učitavate tačku. Svaki kraj grada ima svoju boju pina.

When you access the Map, clicking on the pin opens the name of the story and by clicking on “read more” will open information on that spot.

Ukoliko želite da preslušavate priče bez korišćenja mapa, pređite na odeljak "TAČKE".

If you want to listen to the stories without going through the Map, go to "SPOTS".

Poslednje postavljena tačka, označena je znakom (NOVO).

The latest spots are marked (NEW).

Za Vaš uređaj postoji android aplikacija Zvučna mapa Beograda. Da li želite da je instalirate?

A Belgrade Sound Map app is available for your mobile device. Install now?

Šta se to peče na Kraljici peći?

Što se tiče samog okruženja radnje, preko puta ovde na istom ovom uglu samo preko puta je bila radnja koja je opravljala televizore i stare radio uređaje, zvala se Rudi Čajavec. I sećam se jako lepo provedenog vremena tamo, ne zbog samog prostora, to je u stvari bila jedna mala zgrada, jednospratna ili dvospratna više se i ne sećam ali ... ljudi koji su tu radili su bili jako dobrodušni i prijateljski nastrojeni u stvari kakav ja pamtim Dorćol ovde kad sam ja počela da svaki dan dolazim na Dorćol. Sećam se da je to u stvari bilo sve osim radnje koja je popravljala televizore. Naime, ceo komšiluk je tu kuvao ručak, kao neka manja menzica. Svi koji nisu imali gde da se hrane. Tu je bio izvesni majstor Joca koji je bio glavni i odgovorni kuvar, a svi mi ostali smo bili posetioci. Svako je doneo šta je mogao, hteo, imao i od toga se pravio ručak. Samo što nisu bili okačili zvono koje bi onako zvonilo kao ručak je gotov… Ovako smo se tako pozivali unutra. Od televizora naravno nisi imao gde ni da sedneš ni ljudski da staviš tanjir ali je svima bilo slatko i fino. Pamtim taj deo mog dolaska na Dorćol. Ne da bi im pravili konkurenciju već da bi im uzvratili gostoprimstvo moj majstor i ja smo ovde imali jednu Kraljicu peći i onda smo rešili da pravimo roštilj i da pozovemo goste na ručak. Kako je ovo stara zgrada pod zaštitom države, ti otvori i dimnjaci nisu funkcionisali kako treba i više smo ličili na ćevabdžinicu nego na radnju - stolarsku za restauraciju nameštaja. Ali smo svi slatko jeli isti taj roštilj koji smo na Kraljici peći ispekli. Komšija Zoki koji je inače limar bio i sad je hvala bogu je rek’o: „Dobro, sad smo lepo jeli a šta ćemo da imamo nešto slatko?”. Kažem: „Pa ne znam šta?”. „Ništa, sad ću ja” i za petnaest minuta dolazi Zoki sa palačinkama. Ja ne znam kako je čovek uopšte peko tako brzo palačinke tako da nam je to postalo onda... znalo se u Dorćolac na roštilj, preko puta sa kašikom, a Zoki sa palačinkama se nije menjao.
  • Rudi Čajavec
  • Samostalna zanatska radnja „Dorćolac”, Strahinjića Bana 31
  • Marija Poptsis Stepanović
  • Firmu „Dorćolac”, kao malu manufakturu i fabriku za proizvodnju nameštaja osnovao je Milan Jovanović početkom prošlog veka. Fabrika je zapošljavala preko sto šegrta i majstora. Imala je svoj arhitektonski biro, sušaru, odeljenje za finalnu obradu, proizvodni pogon pa čak i izložbeni prostor. Prvobitna lokacija je takođe bila na Dorćolu, u Dubrovačkoj ulici. Sa izgradnjom ovog naselja, sedamdesetih godina, fabrika je srušena i premeštena na lokaciju na kojoj je i danas. Posao majstora, restauratora, nasledio je Milanov sin Radoslav, a kasnije unuka koja sve do sada vodi jednu od najstarijih postojećih radionica ove vrste u Beogradu.